Niskoenergetska kuća

Jednostavnim izračunom dobiva se da će takva kuća na grijanje trošiti otprilike godišnje 3 lit/m² lož ulja ili 3 m3/m²  prirodnog plina na godinu ili 6 kg/m²  drvenih peleta godišnje.

Zato se takve kuće nazivaju još i ”trolitarske kuće“.

Kod projektiranja i gradnje

niskoenergetske kuće treba:

• ostvariti kompaktnost u gradnji oblika kuće
• orijentirati kuću prema jugu
• odvojiti toplinske zone kuće (kupaonice i ostave okrenuti prema sjeveru, dnevne prostore prema jugu, spavaonice na istok)
• odabrati niskotemperaturni sustav grijanja
• dobro izolirati cijelo oplošje kuće
• ugraditi troslojna stakla
• ugraditi kontroliranu ventilaciju sa rekuperacijom

U različitim državama – različiti propisi

Definicija parametara za niskoenergetsku kuću ovisi o državi u kojoj se ona nalazi odnosno o nacionalnom standardu.

Tako primjerice niskoenergetska kuća u Njemačkoj ima uvjet za maksimalnu potrošnju energije za grijanje prostorija od 50 kWh/m² životnog prostora godišnje, dok to ograničenje za Švicarsku iznosi najviše 42 kWh/m² godišnje.

Zbog povoljnije klime, u Hrvatskoj se prilikom definiranja niskoenergetske kuće uzima vrijednost od 30 kWh/m² godišnje za grijanje.

RAZLIKA IZMEĐU “OBIČNE” I NISKOENERGETSKE KUĆE

Za gradnju „običnih kuća“ u Hrvatskoj tehnički propisi određuju potrošnju potrebne toplinske energije za grijanje po jedinici korisne površine od 40 do 70 kWh/m² godišnje (u ovisnosti od faktora oblika zgrade za kontinentalni dio Hrvatske).

Takva će kuća na grijanje trošiti oko 6 lit/m² godišnje lož ulja ili 6 m3/m² godišnje prirodnog plina, odnosno 12 kg/m² godišnje drvenih peleta.

Niskoenergetska kuća, kako joj definicija s početka teksta govori, je kuća sa maksimalnom potrošnjom od 30 kWh/m² toplinske energije godišnje.

Treba istaknuti da Ytong niskoenergetske kuće godišnje potroše samo od 15 do 25 kWh/m² što ih svrstava u vrlo dobre niskoenergetske kuće.

Također, sve Ytong kuće mogu se projektirati kao pasivne, niskoenergetske ili energetski učinkovite, ovisno o željama ili afinitetima investitora.

Čime postići uštede?

Za postizanje niskih energetskih brojki potreban dobro izoliran i zrakonepropustan plašt objekta te ostakljivanje toplinsko izolacijskim staklom. Što se tiče grijanja, u niskoenergetskoj kući potrebni su tradicionalan sustav grijanja i grijača tijela.

Svjež zrak, odnosno ulazni zrak u kuću se dovodi po unutarnjem razvodnom sustavu, ali kontrolirano i prisilno. Iskorišteni zrak, odnosno odlazni, odvođeni zrak iz kuće se isisava bez iskorištavanja njegove topline, za razliku u primjeru tzv. pasivne kuće.

Međutim, niskoenergetska kuća ili stan jest dobra podloga da se uz određene preinake i dodatne investicije kao što su ventilacijski sustav za recirkulaciju zraka i ekstra toplinska izolacija, fotonaponske ćelije i drugo, preinači u pasivnu ili „jednolitarsku“ kuću.

Gradnja kuće – veliki izazov i značajna investicija

Odluči li se osoba ili obitelj na gradnju kuće treba biti spremna donijeti odluke o brojnim detaljima.

Poštujući suvremene ekološke trendove mnogi investitori žele i da njihove kuće budu tzv. štedljive kuće, stoga razmatraju mogućnost dostupnog energetskog standarda.

S tim u vezi valja odlučiti hoće li se graditi kuća –”obična” (u skladu s važećim tehničkim propisima), niskoenergetska ili pasivna.

VAŽNE ODLUKE KOD GRADNJE KUĆE

• koliko novca je na raspolaganju
• koja će biti veličina i katnost kuće
• koliko i kakvih će imati prostorija
• koji će se materijal za gradnju koristiti
• kakvi će biti prozori i vrata
• kakav krov će imati
• koje grijanje i hlađenje će biti upotrijebljeno
• kakve će biti izolacija i fasada
• i još mnogo toga drugog

Pasivna kuća

Pasivnom kućom se naziva zgrada sa maksimalnom potrošnjom od 15 kWh/m² potrebne godišnje toplinske energije za grijanje po jedinici korisne površine. Takve se kuće zovu i ‘‘jednolitarske kuće”.

Prema jednostavnom izračunu proizlazi da bi takva kuća na grijanje trošila otprilike 1,5 lit/m² godišnje lož ulja odnosno 1,5 m3/m² godišnje prirodnog plina ili 3 kg/m² godišnje drvenih peleta.

Važno je naglasiti da pasivne kuće nemaju više potrebe za konvencionalnim sustavom grijanja, nego potrebu za toplinom namiruju preko sofisticiranog sustava ventilacije sa rekuperacijom i toplinskom pumpom, odnosno dizalicom topline.

IZMEĐU NISKOENERGETSKE I PASIVNE KUĆE

razlike se očituju u:

• debljini izolacije oplošja kuće
• vrsti ventilacijskog sustava i dogrijavanja
• prozorima sa troslojnim staklom koje je u pasivnoj
• kući punjeno plinom
• te nepostojanju konvencionalnog grijanja kod
• pasivne kuće zbog malih toplinskih gubitaka

Iz ovoga se dade zaključiti kako nazivi niskoenergetska kuća i pasivna kuća ne označavaju izravno način same gradnje kuće, već prije svega potrošnju energije za grijanje. Ovakve se kuće danas grade kako bi se uštedjelo na energiji za grijanje i hlađenje, te preko toga i smanjilo zagađenje okoliša odnosno smanjilo ispuštanje CO² u okolinu. Takvim se načinom gradnje ujedno i povećava ugodnost življenja.

Niskoenergetskim i pasivnim standardom mogu se ostvariti znatne uštede na budućem grijanju i hlađenju kuće. Međutim, do naziva ”niskoenergetska” ili ”pasivna” kuća ne može se doći samo pojačavanjem izolacije i zamjenom stolarije.

Kod takvih se kuća mora posvetiti puno pažnje prvom koraku – projektiranju – koje obavezno mora biti multidisciplinarno, što uključuje sudjelovanje stručnjaka iz više polja, od arhitekata, strojara i električara do građevinara.

Niskoenergetske kuće – temelj primjene održive gradnje

Kuće izgrađene po standardima smanjene potrošnje energije pružaju i visok stambeni komfor s ugodnom klimom tijekom cijele godine bez standardnih sustava grijanja i hlađenja, uz vrlo niske troškove na račun energenata.

Niskoenergetske kuće u pravilu koriste najučinkovitiju toplinsku izolaciju, energetski učinkovitu stolariju, niske nivoe propuštanja zraka i toplinsku obnovu u ventilaciji za manje energije potrebne za grijanje i hlađenje. Mogu se također koristiti i standardi prema pasivnim solarnim tehnikama dizajna ili aktivne solarne tehnologije, kao i tehnologije za recikliranje topline iz vode koja je korištena kod tuširanja ili u stroju za pranje posuđa.

Korak dalje ide pasivna kuća, kojoj je ime dao njemački arhitekt Wolfgang Weiss.

Isplativost povećanih troškova gradnje

U početku, trošak gradnje po m2 viši je za oko 5-12 posto u niskoenergetskom standardu te za oko 15-22 posto u pasivnom standardu u odnosu na klasičnu gradnju.

No, kuća se ne gradi za kratak rok trajanja i korištenja.

Računica pokazuje kako se na dulji rok ulaganje u gradnju niskoenergetske kuće isplati tijekom 3 do 5 godina, dok se isplativost ulaganja u gradnju pasivne kuće vidi za 12 do 17 godina, negdje čak i nakon 8 godina.

Gradnja kuće u niskoenergetskom standardu neznatno je skuplja, ima male energetske gubitke te znatno smanjene troškove za energente.

Pasivna gradnja skuplja je od klasične zbog povećanih izolacijskih i instalaterskih zahtjeva, ima zanemarive energetske gubitke i vrlo male troškove energenata, ali zahtijeva povećanu disciplinu u trošenju.

Cilj  izgradnje niskoenergetskih kuća je optimizacija potrošnje energije i maksimalno korištenje dostupne energije. Energetska učinkovitost niskoenergetske građevine temelji se na kvalitetnom sloju izolacije, kvalitetnim prozorima i vratima koji sprječavaju gubitak topline, sustavu strujanja zraka, koji uz prozračivanje osigurava i dodatno čuvanje energije, te u korištenju sunčeve energije.

Oko 70% sveukupne potrošnje energije se troši na zagrijavanje prostora, a niskoenergetska gradnja omogućava velike uštede energije, uz zanemariva dodatna ulaganja.

Iskustva iz drugih zemalja

Prema dostupnim podacima, u Njemačkoj postoji preko 150 000 različitih niskoenergetskih i pasivnih kuća. Riječ je o pojedinačnim domaćinstvima, kućama u nizu ili manjim stambenim zgradama, što ne začuđuje budući da je u Njemačkoj realiziran sustav poticanja pasivne gradnje kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini, a koji uključuje povoljne kredite i dodatne mjere poticanja.

U Austriji je tako, do sada realizirano preko 1 000 pasivnih kuća.

Prva pasivna kuća u Hrvatskoj sagrađena je 2005. godine za obitelj Mihaljev u Brestovju pored Samobora u realizaciji prof. Ljubomira Miščevića. Ta je kuća izvedena u Ytong sustavu!  

Ukupna cijena gradnje pokazala se 20% višom nego u slučaju klasične gradnje, a nakon isteka perioda amortizacije postignute su se uštede pokazale drastičnima.

Ekološki aspekti niskoenergetske gradnje

Poznato je da, ukoliko ne želimo sljedećim generacijama ostaviti u naslijeđe klimatsku katastrofu, moramo drastično smanjiti emisiju ugljičnog dioksida u atmosferu. Zato sve više pažnje posvećuje energetski štedljivoj izgradnji. Porast koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi je u posljednjih 30 godina dostigao jednaku veličinu kao porast u razdoblju od 200 godina prije toga.

Glavni uzročnik stvaranja ugljičnog dioksida je sagorijevanje fosilnih goriva. 90-postotni udio emisije CO2 u domaćinstvu čini grijanje i priprema tople sanitarne vode. Jedna obiteljska stambena zgrada uobičajene veličine od 140 m² grijane stambene površine samo svojim sistemom grijanja uzrokuje emisiju 2,7 tona ugljičnog dioksida na godinu.

Već se i na običnoj kući mogu se učiniti neke preinake i poduzeti određene mjere kojima se može povećati energetska efikasnost kuće.

Ekonomski aspekti energetski efikasne gradnje

Prema tome, cijena objekta u odnosu na postignute energetske rezultate raste geometrijskom progresijom. Ipak, postoje neke mjere kojima se energetska efikasnost može povećati kod već izgrađenog objekta, uz nikakvu, malu ili veću investiciju.

Postoje jednostavne mjere i potezi.

Pridržavanje ovih naputaka dokazano jamči smanjenje potrošnje energenata koji se koriste pri grijanju, hlađenju i ostalim načinima korištenja kuće i života u njoj.

Mjere bez dodatnih troškova

• koristite prirodno osvjetljenje što je više moguće
• isključite rasvjetu u prostoriji kada je ne koristite
• perilice rublja i posuđa uključujte samo onda kada su pune
• također, perilice uključujte u rad tijekom noći
• u sezoni grijanja smanjite sobnu temperaturu za 1°C
• u sezoni hlađenja podesite rashlađivanje prostorija na minimalno 26°C

Uz navedeno postoje i neke mjere kojima se energetska učinkovitost kuće može povećati ukoliko se uloži nešto novca.

Ti su troškovi relativno niski, ali povrat takve male investicije može se očekivati u roku od 3 godine.

Mjere uz malu investiciju

• na radijatore ugradite termostatske ventile i razdjelnike
• sustav grijanja i hlađenja redovito servisirajte i podešavajte
• isplati se ugraditi automatsku kontrolu i nadzor energetike kuće
• u rasvjetna tijela stavite štedne žarulje
• trošila poput hladnjaka ili perilica zamijenite energetski efikasnijima – energetske klase A.

Ozbiljnija investicija u mjere za povećanje energetske učinkovitosti može donijeti isplativost na nešto duže razdoblje povrata investicije, otprilike od 3 godine na više.

Mjere uz značajniju investiciju

• cijevi za toplu vodu i spremnik dodatno izolirajte
• analizirajte sustav grijanja i hlađenja u kući
• prema potrebi zamijenite sustav grijanja i hlađenja u kući energetski učinkovitijim sustavom
• kombinirajte postojeći sustav grijanja s obnovljivim izvorima energije

 Sve navedene mjere bilo bi najbolje izvoditi istovremeno s nužnim mjerama rekonstrukcije.

Prilikom gradnje kuće ili novih zgrada jako je važno već u procesu idejnog projekta predvidjeti mjere energetske učinkovitosti i mogućnosti racionalnog korištenja energije.