Temelji i temeljenje kuće

◂ Povratak na listu članaka

Temeljenje kuće najvažnija je faza u gradnji. Ispravni temelji znače sigurnost. Naime, vrijednost objekta može biti ogromna, uređenje može biti vrhunsko, ali ako se neki objekt nalazi na lošim temeljima tada je gotovo bezvrijedan!

Svi ostali elementi objekta, pa čak i podrumski zidovi, mogu se obnoviti i izgraditi ponovno ako je potrebno, no temelji ne!

Na temelju se ne štedi i ova faza ne podnosi promašaje!

Temelji su presudni element kuće

 

Uloga temelja i temeljenja

Budući da je čvrstoća tla manja od čvrstoće građevnih materijala, kao podloga svakog objekta, ispod nosivih elemenata grade se temelji koji zatim cijelo opterećenje objekta ravnomjerno raspodjeljuju.

Eventualna iznimka može biti temeljenje na potpuno kamenom tlu koje se kod nas može sresti npr. u Dalmaciji. Temelji prenose opterećenje zida, potpornja i stupova na podlogu.

Uloga temelja je osigurati čvrstoću i stabilnost kući tijekom dugog niza godina i u slučaju malih pomicanja tla.

Prije radova iskapanja i gradnje temelja potrebno je analizirati tlo u koje se temelji postavljaju.

Građevinsku je izvedbu temelja potrebno u tom slučaju prilagoditi vrsti tla i u obzir uzeti eventualnu pojavu podzemnih voda. Kad je riječ o podzemnim vodama i tlu, odnosno u nesigurnijim i nejasnim situacijama u pogledu ovih pitanja potrebno je provesti detaljnije ispitivanje tla.

Dubina temeljenja mora biti veća od granice smrzavanja tla. Temelji koji nisu dovoljno ukopani imaju za posljedicu značajna podizanja uslijed formiranja kristalića leda. Tada mogu nastati velika oštećenja jer led razara strukturu betona stvarajući tako još veće pukotine u koje kasnije prodire voda koja šteti armaturi te otvara put za novo veće i jače smrzavanje unutar cijele strukture.

Kod nas se smatra da je granica smrzavanja tla između 0,8 i 1,2 m. Dakle, temelji moraju biti ukopani najmanje toliko.

Temeljenje niže od susjedovog

Ukoliko se neki objekt temelji niže od temelja susjednog objekta tada se temelji moraju učvrstiti. To učvršćivanje se izvodi zidovima, armiranim betonom, grubo granuliranim vrstama tla ili injektiranjem kemijskih supstanci za učvršćivanje temelja. Kod ovakvih situacija potrebno je prije početka radova snimiti i dokumentirati stanje susjednih građevinskih objekata.

 

Statičar odlučuje o vrsti temelja
Odluku o vrsti i konstrukciji temelja nekog objekta određuje statičar, a projekt temelja je sastavni dio projektne dokumentacije svakog objekta.

Kod izrade projektne dokumentacije te kod ishođenja potrebnih dozvola za gradnju i ovisno o lokaciji gradnje biti će potrebno prije izrade same dokumentaciji provesti geomehaničko ispitivanje tla. Na osnovu rezultata ovog ispitivanja statičar će odlučiti o vrsti temelja.

 

Dubina temelja ovisi o vrsti tla, podzemnoj vodi, smrzavanju, vrsti temeljenja i građevinskog objekta, o stabilnosti protiv klizanja.

 

Vrste plitkih temelja

Temelji samci – jedan temelj – jedan stup;
Temeljne trake – nose zidove – opterećene su po cijeloj svojoj dužini
Temeljni roštilji – nose zidove i stupove istovremeno
Temeljne ploče – rasprostiru opterećenje od zidova i stupova građevine na veliku površinu te smanjuju njegov intenzitet

Temeljne ploče se izvode kod zgrada sa 8 ili više etaža i kada je nosivost tla manja od 150 kPa

Temeljne ploče ispod zgrada mogu biti:
a)   PUNE
b)   REBRASTE
a)   ŠUPLJE

Instalacije u temeljima

Već se u neobrađenu jamu iskopa postavljaju osnovne instalacije (keramičke, metalne ili instalacije od tvrde plastike) za odvodnju (temeljna kanalizacija) te za odvodnju oborinskih voda.

Pri postavljanju ovih instalacija potrebno je obratiti pozornost na ispravan pad instalacija (1 do 1,5 posto). Važna je i ugradnja kontrolnog okna.

Kad se postave potrebne instalacije onda se između okolnog tla i temelja nasipa šljunak. Šljunak sprječava nadiranje i prodor podzemnih voda u zid građevine.

Preko toga se postavlja zaštitni sloj mršavog betona koji treba osigurati da temelji i armirano betonska ploča nemaju kontakta sa okolnom zemljom.

Temelji i temeljna (nosiva) ploča

Presudnu ulogu u daljnjem planiranju ima nosivost tla. S obzirom na čvrstoću i nosivost tla potrebno je postaviti ili samo temelje ili još dodatno i nosivu ploču.

 

Na temeljnoj ploči počinju se graditi zidovi

 

Gradnja nosive ploča (temeljna ploča) neophodna je kad tlo nije dovoljno čvrsto i ne može podnijeti opterećenje, ili je pak samo opterećenje objekta previsoko. U tom slučaju preko cijele površine temelja gradi se armirano betonska ploča koja je kao takva dio temelja i prihvaća dio opterećenja objekta. Čelični oklop jamči ravnomjernu podjelu tereta i opterećenja koje proizvodi objekt.

Ukoliko su na građevinskom zemljištu prisutne i podzemne vode, preporuča se i postavljanje dodatne izolacije sa strana i s donje strane temelja.

Gradnja armirano betonske nosive ploče poglavito je pogodna ako kod objekta nije potrebno graditi podrum. Ovakav oblik gradnje temelja ima prednost poglavito gledajući s financijske strane: u ovom slučaju nemamo nikakvih troškova vezanih za iskapanje tla kao niti za postavljanje oplata, a ova činjenica često puta prevagne u korist gradnje armirano betonske ploča čak i kad je riječ o dovoljno stabilnom i čvrstom tlu.

Gradnja temelja

Gradnja temelja odnosno postavljanje armirano betonske ploče provodi se u više koraka:

  1. Iskop
  2. Postavljanje instalacija
  3. Zaštita od vlage
  4. Čelična oplata i armatura
  5. Lijevanje betona

Svaki objekt mora posjedovati takve temelje koje ne mogu oštetiti niske temperature niti na njih na bilo koji način negativno djelovati. Kako niska temperatura ne bi mogla dospjeti do površine temelja potrebno je osigurati da visina između gornjeg ruba temelja i donjeg ruba podloge iznosi najmanje 80 cm. Tek na ovaj način biti ćemo sigurni da se neće pojaviti nikakva oštećenja.

Zaštita od vlage

U zaštitni sloj betona postavlja se zaštita od vlage i to u obliku čvrste folije ili u obliku bitumenskih elemenata (bitumenska ljepenka). Kod postavljanja ove zaštite iznimno treba pripaziti da ne dođe do pucanja ili kakvog drugog oštećenja folije ili bitumenskih elemenata.

 

Bitumenska ljepenka kao izolacija

 

Čelična oplata ili armatura

Nakon izolacije, postavlja se armatura. Armatura se u pravilu sastoji od čelične mreže koja se postavlja u betonsku masu. Pojedini se dijelovi čelične mreže fiksiraju i međusobno povezuju veznom žicom.

Često se na betonskoj ploči postavlja serklaž koji podnu betonsku ploču i dodatno štiti od niskih temperatura. Ovaj se serklaž najprije obrađuje jer sadrži armaturne elemente (čeličnu mrežu) koji su povezani s podnom armiranom pločom.

U nekim se slučajevima može koristiti i beton s čeličnim vlaknima pa u tom slučaju nije potrebna dodatna armatura. Na mjesta koja su predviđena za ugradnju vrata postavlja se uzdužna armatura.

 

Temelji i armatura

 

GREŠKE KOD TEMELJENJA

Najčešća greška je, da izvođači – a i projektanti – “zaborave”, da su temelji sastavni dio zgrade, a njihova toplinska izolacija u terenu samo produžetak fasade.

Druga česta greška je, da se ne osigura kišnici normalan odlazak, kojeg omogućuje vertikalna i horizontalna drenaža.

Kod hidroizolacije se pravi manje grešaka, a zaboravlja se zaštititi toplinsku izolaciju u terenu sa bradavičastom folijom. Takva folija štiti izolaciju, a ujedno je i sama prva odbrana od vode.

Naravno treba osigurati i odvajanje kišnice s krova i nagib terena od zgrade van.

 

◂ Povratak na listu članaka

Pitajte YTONG stučnjaka