Godinu i pola u Ytong kući

Prva iskustva

Premda je čovjek uvijek djelomice skeptičan prema novostima, a pasivna i niskoenergetska gradnja svakako jesu novost u Hrvatskoj, pa smo i sami bili pomalo u nevjerici hoće li sve što smo pročitali, vidjeli u katalozima ili čuli pri konzultacijama funkcionirati u građevini koju ćemo sagraditi, u ovih godinu i pola koliko živimo u njoj naša Ytong kuća je prošla sve ekstremne testove, u svim sezonama, od minus 20 do 35 stupnjeva Celzija.

Ipak se pasivna i niskoenergetska gradnja temelje na međusobnom prožimanju arhitekture, fizike, strojarstva, ekologije, ekonomije, graditeljstva, i tome jednostavno nismo mogli ne vjerovati, no zdravorazumski crv sumnje bio je prisutan jednostavno zato što smo rješavali životno pitanje, i htjeli smo to napraviti maksimalno kvalitetno, a ulazili smo na područje kojim se nismo bavili. Na kraju krajeva, investicija u gradnju kuće uvijek je investicija za više generacija, a i živjeti održivo znači ne misliti samo na svijet za sebe, već i na svijet iza sebe, tako da je izbor Ytong niskoenergetske kuće bio logičan, i ekonomski i ekološki i svjetonazorski uvjetovan, izbor.

Praksa pokazala vjerodostojnost teorije

Korak dalje prema pasivnoj gradnji također, budući da se osim smanjenih potreba za energijom izbjegava korištenje energije iz krutih fosilnih goriva i koriste obnovljivi izvori, u našem slučaju geotermalni, čime se smanjuje emisija CO2 u atmosferu. Time ćemo, mislili smo, ne samo vlastitoj djeci ostaviti kvalitetnu građevinu, nego ćemo pridonijeti održivosti okoliša uopće.
No, ipak nas je najviše zanimalo kako će sve to funkcionirati kad počnemo živjeti u njoj.

Uselili smo u siječnju, vanjska temperatura  bila je oko minus 10, grijanje je radilo, i nije nam se činilo da se po ičemu naša kuća razlikuje od ostalih, osim što je sve bilo programirano na toplinskoj crpki i termometrima u svakoj prostoriji, pa ni o čemu nije trebalo voditi brigu. Ali već s daljnjim zahlađivanjem prošla je pravi test: s obzirom da je toplinska crpka smještena u strojarnici odvojenoj od kuće, tada bez termoizolacije, elektronika je na tako niskoj temperaturi zakazala, kao i bilo koji elektronički uređaj. Snježna mećava je trajala tri dana i serviser nije uspijevao doći do nas, imali smo hladnu tekuću vodu i ostali smo bez grijanja, s malim djetetom, dosta neugodna situacija. Ali tad je niskoenergetska kuća pokazala sve svoje prednosti. Zahvaljujući već svojoj arhitekturi i orijentiranosti, s malim otvorima na sjevernoj strani i velikima na južnoj, gdje se i nalaze sve boravišne prostorije, sobe, dnevni boravak i blagovaonica, termoizolaciji koju čine i Ytong blokovi TB 30+ i „dalmatiner“ debljine 15 cm te visokokvalitetnoj stolariji, temperatura u kući gotovo i nije padala. U ta tri dana spustila se za svega dva stupnja. Bez grijanja, osim toplinom naših tijela, kućanskih aparata i one koja se emitirala prilikom kuhanja, dok je vani bilo minus 17, u kući je sa 22 temperatura pala na 20 stupnjeva. A kad se mećava napokon smirila i pokazalo se sunce, već za nekoliko sati temperatura u kući se preko prozora, pasivnim iskorištavanjem sunčevog zračenja, vratila na 22 stupnja.

Važno je pritom spomenuti da je temperatura podjednaka u svim dijelovima kuće, na zidovima, u kutovima, na podovima, oko prozora, na prozorskim okvirima i na staklu, nigdje dakle nema toplinskih mostova ni hladnih zračenja, nikud ne prodire temperatura iz okoline, niti se toplina iz kuće gubi. Kako zimi, tako i u prijelaznim razdobljima, u jesen kad svi već pale grijanje, ili kad kasno proljeće pokaže svoju promjenjivu ćud, pa svi nanovo zagrijavaju kuće, mi se grijemo samo kroz prozore. S jedne strane, zbog svoje veličine oni nas vizualno spajaju s okolinom, pa sjedeći u boravku imamo osjećaj kao da smo na dvorištu, a s druge nas, zbog konstrukcije, kvalitete i low-e premaza na staklima, mikroklimatski odvajaju, pa se osjećamo itekako zaštićeno i odvojeno od okoline.  Ako pak nema sunca, malo više kuhamo, upalimo TV, računala, motiviramo djecu da se malo aktivnije poigraju ili pozovemo društvo, pa podignemo temperaturu u kući našim tijelima.
No, najbolje se sve to osjeti ljeti, jer zimi je svima jasno da je u kući toplo jer grijanje radi, kad nam prijatelji uđu pregrijani s vanjskih 35 na 24 stupnja, kolika nam je prosječna godišnja temperatura u kući, pa upitaju, a kako to postižete. Ničime, kažemo. E, to je prava pasiva.

Slađan Lipovec

Ostale objave iz kategorije