Kako smo gradili zidove i rušili predrasude

Priča sa sretnim krajem

Kako smo gradili kuću, tko je sve gradio, zašto, ponekad navečer upita naša kći. Brzo i lako, ali bilo je tu puno posla, kažem joj, pa krenem prepričavati fazu po fazu. Mirna sluša to s istom radoznalošću i oduševljenjem kao i omiljene priče, a sva njena pitanja su itekako logična, kao što su pitanja, nedoumice i strahovi nas odraslih prije gradnje bili djetinji. Ako bih sam sebi trebao odgovoriti na pitanje s početka, s ovim vremenskim odmakom, mogao bih ustvrditi da smo fazu po fazu gradeći, rušili stereotipe i nevjerice. Vlastite nevjerice i nevjerice ljudi koji su s nama radili, ili koji su samo sa strane promatrali.

Još zamišljajući kako će to u našem slučaju biti, supruga i ja, ponajprije na temelju onog što smo vidjeli drugdje, predočavali smo si gomile građevnog materijala, miješalice koje neprestano „mrmore“, mnoštvo potpornja i oplata, i tako unedogled, no bila je to prva predrasuda koja se rušila kako su zidovi rasli.

Blok po blok

Zidanje Ytong sustavom pomoću tankoslojnog morta, osim što je zbog veličine bloka (625/300/200 mm) brže u odnosu na zidanje ciglom, jest i znatno lakši način za izvedbu, s urednim gradilištem i s daleko boljim rezultatima. Umjesto miješalica i hrpi pijeska, vapna, cementa, smjesa za tankoslojni mort bila je uredno pakirana u vreće od 25 kg, samo joj je trebalo dodati vodu, promiješati običnom bušilicom s nastavkom za miješanje, nanijeti ga na prethodni red specijalnim lopaticama širine kao i blokovi, i to je bilo to.

Dakako, već sam naziv tankoslojni budio je određene sumnje, može li sloj od 2-3 mm postići dovoljnu čvrstinu kao 15-20 mm klasičnog morta. Pa smo i to testirali: gurkanjem, guranjem, udaranjem, i na vanjskim zidovima od 300 mm, i na pregradnima od 250, 200 i 100 mm, danas mi smiješno djeluje sve to, ali, dakako, čvrstina zidova odolijevala je svakoj sumnji. Kad spomenem još lakoću obradivosti blokova pomoću ručne pile i kutnog ravnala, jasno je zašto su zidovi naočigled rasli, uredni i savršeno ravni, a ako bi se i javila kakva neravnina, to bi se riješilo strugalicom, pa su nas zbog izbora materijala i majstori voljeli, a prijatelji i susjedi bi nas pitali: „Pa, vi to samo slažete, kao legiće? Koliko će vam ta kuća trajati?“

Tako jednostavno

One malo stručnije zanimalo bi pak gdje su tu stupovi, gdje li su grede i nadvoji. Naravno, s obzirom na vlastite prvotne sumnje i strahove, nismo im to mogli uzeti ni za ozbiljno, a kamoli za zlo. Valjalo im je samo pokazati, jer, gledano izvana, nije bilo oplata, zidovi, spojevi, uglovi, sve je djelovalo monolitno, od istog materijala,  kao da su stvarno naslagane lego kockice. A sve to zbog specifičnosti Ytong sustava: U i L profili namijenjeni su za gradnju nadvoja odnosno horizontalnih serklaža, čime zamjenjuju oplate, u njih se položi armatura i zalije betonom, dok se vertikalni serklaži na uglovima vanjskih zidova i na spojevima s unutarnjim nosivim zidovima građevine izvode protupotresnim blokovima, s otvorima u koje se umeće armatura i također zalijeva betonom.

Time se itekako povećava lakoća, pa i brzina izvedbe, ali, još važnije, ti elementi služe i kao toplinski izolatori i sprečavaju nastanak toplinskih mostova na armiranobetonskim dijelovima, a sve zajedno osigurava veliku protupotresnu i protupožarnu zaštitu. Uzimajući u obzir gdje se sve nalaze, na vanjskim uglovima, iznad prozora i vrata, dakle na kritičnim mjestima kojih i nije baš malo, cjelokupni plašt već je, i bez dodatne izolacije, kvalitetno toplinski zaštićen, drugim riječima, veća je energetska učinkovitost građevine jer se sprečava gubitak topline odnosno provođenje hladnoće vanjskog prostora u kuću.

Krov kao točka na i

Sve je to lijepo i brzo, ali kad ćete podići krov, bilo je jedno od sljedećih pitanja. Krov je, kao i međukatna konstrukcija, izveden od bijeloga stropa u vrlo kratkom roku, a k tome je i ravan, pa i nisu stigli zamijetiti kad je sagrađen. Ytong strop je polumontažni sustav, velike nosivosti i male težine, koji se vrlo lako i brzo izvodi. Armiranobetonske gredice postave se na razmak širine ispunskog bloka koji se postavlja na njih, nakon svakog četvrtog reda umeću se ležajnice, odnosno oplate poprečnih rebara u koje se uvlači dodatna armatura, a zatim se gredice i poprečna rebra zalijevaju sitnozrnim betonom. Podupore se stavljaju na razmak od dva metra, a već nakon 24 sata nastavlja se s radovima. Što se krova tiče, na konstrukciju Ytong stropa ugradili smo još laki beton, parnu branu, toplinsku izolaciu od XPS-a debljine 30 cm, geotekstil i hidroizolacijsku UV membranu, a još slijedi zeleni pokrov, ali ipak bi nas još dugo ponetko upitao kad ćemo podići klasični krov, no mi smo nakon krova na unutarnjim radovima već rušili neke daljnje stereotipe.

Preostali su detalji

Nema štemanja zidova, rekli smo instalaterima, i otrpjeli njihove blago začuđene poglede, no brzo smo ih razuvjerili pokazavši koliko je jednostavnije i brže zid od Ytong blokova obraditi nego onaj od cigle, odnosno kako se Ytong strugalicom lako napravi utor za instalacije, ili kako se lako napravi rupa za razvodne kutije ili prekidače pomoću bušilice s nastavkom.

U međuvremenu, polovinom listopada smo ugradili i vanjsku stolariju, i više to nije bilo gradilište, otad smo građevinu počeli nazivati kućom. Tako je i djelovala, sigurno, čvrsto i toplo. Čak pretoplo, jer istovremeno smo i strojno isušivali vlagu iz estriha i žbuke na zidovima, a kako tzv. usisivači vlage pri svom radu emitiraju toplinu, iako bi se preko noći znao pojaviti mraz, u kući smo radili u kratkim hlačama. Pa zar ćete to još i izolirati, što će vam to, vi stvarno ne znate kamo biste potrošili novac, pitali su nas dalje, ali bilo je to neupitno.

Termoizolaciju smo izvodili tzv. dalmatinerom 15 cm debljine, a kako on svojom teksturom kad se ugradi na veliku površinu iz daljine djeluje kao uzorak mramora, prolaznici su pitali, jer bilo je to 1. studenoga, hoće li to tako i ostati, ili samo prigodno uređujemo kuću. A majstori unutra i dalje su gunđali zbog još veće nepropusnosti i vrućine. Ipak, polako, kako smo završavali, a osobito otkad smo uselili, svi su se krenuli privikavati, ako ništa dugo, barem nas više ne gledaju čudno.

Obično si, i sam začuđen kako sve savršeno funkcionira i kako smo ponekad ispadali smiješni, sve ovo vrtim u glavi nakon što djeca zaspu i kuća ispuni još jednu, neočekivanu funkciju, kao glavni lik priče za laku noć. Naravno, ako ne zaspim prije njih.

Slađan Lipovec

Ostale objave iz kategorije