Kuće u zemlji ili zemljane kuće– energetski učinkovite, a neobične

Takve objekti građeni su od pamtivijeka, no uvijek u ograničenom broju, tako da su i danas stambena rješenja toga tipa rijetka. Ipak, ne mogu se poreći velike koristi, pogotovo u pogledu štednje energije.

Kuće u zemlji ponovno su aktualne, a njihov povratak na graditeljsku scenu omogućili su novi materijali i sve veće zanimanje za energetski učinkovite objekte i načine života.

Uz kvalitetnu hidroizolaciju upravo su Ytong proizvodi pogodni za izvedbu kuća u zemlji, jer su prirodnog sastava i odlični toplinski izolator. Uostalom, provjerite ovdje!

Zemljana kuća je…

Radi se o karakterističnom ekološkom arhitektonskom stilu koji stanarima omogućuje, ne da žive „pod“ zemljom nego „SA“ zemljom. U usporedbi s konvencionalnim kućama, zemljane kuće savršeno se uklapaju u svoju okolinu, a mogu se lako graditi i na brdovitom terenu.

Kuća u zemlji ili, kako se još negdje naziva, „zemljana kuća“ ne mora nužno biti izgrađena pod zemljom. Može je se postaviti i na prirodno uzgojene terene koji joj omogućuju da se oko nje obavije zemlja.

Premda postoji 12 tehnika gradnje zemljom, tip kuće o kojem je ovdje riječ koristi ZEMLJU KAO POKRIVAČ. U tom načinu gradnje zemlja pokriva strukturu od nekog drugog materijala, Ytonga primjerice, čime se dobiva izuzetna termoizolacija.

Vrste kuća pod zemljom

Razlikuju se dvije vrste kuća koje koriste zemlju kao pokrivač:

a) kuće u zemlji: struktura konstrukcije u zemlji je nezavisna, i može biti od bilo kog materijala. Na takav način je građen UNESCO-v kvart u Parizu.

b) kuće pokrivene zemljom:veoma star način gradnje, o čemu svjedoči kuća Banpo-u u Kini, stara oko 4000 godina.

Od klimatskih uvjeta ova se kuća više štiti nego brani i to je osnova građenja ovakvih objekata.

Nekoliko tipova afričkih staništa Tanzanije, Burkine Faso, Etiopije i Nigera, pokriveni su debelim slojem nabijene zemlje. Na Islandu i u Norveškoj drveni krovovi pokriveni su busenima trave.

Istraživanja pokazuju da sloj zemlje, pokriven sa 40 cm busena trave, dovodi do smanjenja gubitka topline 50-90%.

Prednosti zemljane kuće

Zemljana kuća ili kuća u zemlji je fleksibilna konstrukcija koja u potpunosti može biti izgrađena u skladu sa željama svog budućeg vlasnika i ispunjava sve uvjete za individualno stanovanje. U prošlosti takve kuće nisu imale prozore, no moderne ih imaju, na (ili u) krovu, što znači da u njih prodire više prirodne svjetlosti nego u konvencionalno građene („nadzemne“) kuće.

Glavna ekološka prednost zemljane kuće je prirodna izolacija (zemlja). Riječ je o održivoj i ekološki prihvatljivoj gradnji jer zemlja, osim što štiti od niskih temperatura, takvu kuću drži podalje od negativnih utjecaja padalina, vjetra i prirodne abrazije.

Zemlja ljeti kuću hladi, a zimi je održava toplom. Daljnja prednost je i veća vlažnost zraka, od 50 do 70 % u odnosu na pregrijane prostorije konvencionalnih kuća u zimskim mjesecima. Osim toga, takve kuće su nepropusne, što se može smatrati idealnim za kontrolirani klima uređaj.

Kako izgleda jedna takva suvremena kuća u zemlji, odnosno dvije, možete vidjeti na priloženim fotografijama. Radi se o projektu nazvanom – „Ostati prizemljen“ („Stay Grounded“) kojeg je napravio talijanski Materica Studio, a izgrađene kuće se nalazi u Ferrari u Italiji.

Autor je arhitekt Massimiliano Max Menegale.

Ove kuće ne uzimaju ništa od zemlje na kojoj su sagrađene. Smještene ispod razine zemljine površine, svaki iskorišteni kvadratni metar ove su kuće vratile zemlji u obliku zelenih zidova ili vrtova.

Unutarnje dvorište sa stablima i mnogo sunčanih sati tog podneblja osiguravaju privatnost i udobnost, dok tzv. „svjetlosni i zračni topovi“ stvaraju sustav prirodne ventilacije u kući.

Površina jedne kuće iznosi oko 200 m2, vrt je dvostruko veći od površine kuće i, zbog specifičnosti gradnje pod zemljom, smještene su blizu jedna drugoj.

Brežuljak u kojem su kuće smještene omogućava im energetsku neovisnost. Osim energije koju dobivaju od sunca, ove kuće opremljene su i sustavom za geotermalno grijanje koji im omogućava konstantnu temperaturu zraka i vode od 18/20 Celzijevih stupnjeva. Time se konzistentno rješava pitanje klime unutar kuće.

Kuće se svrstavaju u pasivne jer nemaju aktivnu komponentu grijanja, nego pored geotermalnih izvora koriste i solarnu energiju.

Unutarnje dvorište i zeleni krov također doprinose snižavanju temperature kada je to potrebno, a utječu i na kvalitetu mikroklime.

Ove kuće u zemlji studiozno su napravljene pa zato ni prisutnost listopadnog drveta u unutarnjem dvorištu nije besmislena. Naime, njegovo lišće radi sjenu tijekom toplih mjeseci, dok u jesen, a pogotovo zimi, kada mu lišće padne, omogućava prodor sunčanih zraka u unutrašnjost kuće.

Toplinski generator se puni električnom energijom koju osigurava fotonaponski park izgrađen između dviju kuća.

Uz pomoć stratigrafije (grani geologije koja proučava stijene i geološke slojeve) odabran je najbolji pokrov za krovove i zidove pa oni, također, pružaju idealnu toplinsku izolaciju u svako godišnje doba: uzvisine uz kuće osiguravaju stalnu temperaturu zidovima koji u izvan temelja kuće dok zeleni krov također pruža savršenu masivnu zaštitu od vrućina.

Ostale objave iz kategorije