Bojenje ili ličenje zidova – kako to sami možete uspješno učiniti

◂ Povratak na listu članaka

Za bojenje zidova sinonimi su različiti – ličenje, krečenje, farbanje, malanje ili pituranje.

I to nisu svi!

No, kako god zvali taj postupak riječ je o istome, o jednom od najlakših i najisplativijih tzv. uradi sam zadataka.

Sve što vam treba za bojenje je boja, valjak i dobra volja

Kad unajmite majstore da oboje zidove, to je vjerojatno brzo i profesionalno napravljeno, ali morate izdvojiti više novca. Ako još niste bojali zidove, ne dajte se zastrašiti pričama da ćete na kraju opet uzeti profesionalce jer bojenje zaista i nije tako teško.

Korištenje valjka i četkice je posve jednostavno, a ideje su svuda oko vas.

Bojenjem zidova možete potpuno transformirati unutarnji prostor, dajući mu osobni pečat. Pogledajte ovdje!

Ipak, da se krečenje ne bi pretvorilo u stresnu situaciju, poslušajte savjete iskusnih majstora koje donosimo u tekstu, pripremite potreban materijal i alat, zasučite rukave i počnite.

 

Za dobar ton boja – bolji uzorak je veći uzorak

Nemojte očekivati kako će vam uzorak veličine nokta biti od pomoći pri zamišljanju izgleda i dojma određene nijanse boje vašem zidu. Najbolje ćete učiniti upotrijebite li veći uzorak, onaj koji ima površinu barem 25 cm x 25 cm. A takvog (ili većeg) i konkretno isprobajte na zidu kad već zamiješate željenu boju.

 

Kvaliteta boja

Isplati li se uložiti u kvalitetnu boju? Da, naravno. Jeftinija boja dobro izgleda dok je još mokra, ali ne i kada se osuši. Onda morate prijeći još jednu ruku i još jednu… i potrošili ste puno boje. Također, nove boje se brzo suše, neke čak i za 30 minuta pa za sljedeći premaz ne trebate čekate čitav dan.

Ako ju nemate od koga posuditi i morate kupiti opremu za bojenje poput kistova, također je pametnije uložiti malo više novca jer jeftini kistovi neće lijepo rasporediti boju ili će ostavljati dlačice po zidu. Naravno da ne moraju biti najskuplji, ali probajte se raspitati i pronaći srednji omjer za dobru cijenu.

 

Kvalitetna boja omogućava ostvarivanje svih kreativnih zamisli

Koliko vam treba boje

Ne kupujte previše! Prije nego što krenete u kupovinu, metar u ruke. Da biste izračunali koliko vam boje treba koristite sljedeće formule. Za površinu zidova: pomnožite dužinu i visinu najdužeg zida i sve to pomnožite s četiri. Udvostručite brojku ako želite zidove premazati dva puta. Ne zaboravite na strop (plafon). Standardno pravilo je da otprilike četiri litre boje pokriva 37 kvadrata zida. Odnosno, čak je, kod nekih modernih boja, prosječni utrošak 1 l na 4 m2, ali ovaj podatak mora biti utisnut na etiketi boje.

 

Temeljita priprema za bojenje

Prije samog bojanja trebate sve detaljno pripremiti jer će inače rezultati biti loši, a na kraju ćete imati puno više čišćenja i spremanja. Sve rubove zidova oblijepite zaštitnim trakama, a podove prekrijte novinama ili velikim najlonima.

Nove boje su postojanije i teško se skidaju ako kapnu na pod ili vrata, zato zaštitite podove na vrijeme. Prije krečenja morate očistiti zidove, naročito u kuhinji, gdje ima mrlja od masti i hrane. Ako ne očistite prljave mrlje, boja se neće dobro primiti. Na prljavijim mjestima koristite sredstvo za odmašćivanje.

Zatim sve isperite vodom. Ako na zidovima imate manje pukotine i neravnine, dobro ih pobrusite. U trgovini prodavačima objasnite za što vam treba brusni papir da ne kupite krivi ili preoštri tip koji će ošteti zidove. Zatim ta mjesta prebrišite krpom kako biste pokupili svu prašinu. Ako nemate „ljepljivu“ krpu, omotajte ljepljivu traku oko neke drške i ovim priručnim sredstvom pokupite prašinu. Preporučljivo je da i zidove prebrišete ljepljivom ili magičnom krpom ili da po njima jednostavno prođete usisavačem.

 

Veličina valjka za bojenje

Ako bojite veću površinu, idealan je valjak od 35 pa čak i 45 cm jer zadržava dosta boje, pa brzo možete da obojite veću površinu. Za dio oko vrata i prozora odličan je valjak od 23 cm.

Bojenje počnite od kutova

Iskusni majstori posao počinju tako što prvo premažu kutove i rubove, a onda premažu zid dok je boja u uglovima još vlažna. Najbolji efekt se postiže u dvoje – jedna osoba boji rubove i uglove, a druga zid.

 

Najljepša kuća u gradu

Izbjegnite grudice

Nikada nemojte umočiti valjak u boju sve do drške da se boja ne bi cijedila. Ipak, nemojte se bojati ni dobro umočiti valjak u boju jer dobra ‘ruka boje’ skriva sve nesavršenosti na zidu. Većina stručnjaka preporučuje da se stavljaju dva sloja boje, ali je vrlo važno da se prvi sloj prvo dobro osuši.

Ako niste uspjeli tijekom prvog dana završiti posao, dobro zatvorite kante, a sutra procijedite boju i nastavite s krečenjem. U suprotnom, na zidovima bi vam se mogle pojaviti grudice i upropastiti sav vaš trud.

Zid napravljen od Ytong materijala osobito je pogodan i jednostavan za ličenje. Zašto je tome tako pročitajte ovdje!

Bojenje u posebnim slučajevima

Prilikom bojanja zidova javljaju se brojni izazovi, čak i za majstore toga posla. Posve novi zid treba drukčiji tretman od onoga na kojem se nalazi već mnoštvo slojeva boje. Također, nerijetko plijesan i gljivice predstavljaju problem, za kojeg, srećom, postoje dobra rješenja!

Što učiniti u spomenutim slučajevima i kada se upotrebljava periva boja, a kada ona nije nužna, pročitajte u nastavku teksta.

 

Kada je potrebna impregnacija prije bojanja?

Impregnacija ima funkciju da smanji i ujednači upojnost podloge. Izrazito upojne podloge «povući» će tekuću fazu iz boje. Boja se neće moći ravnomjerno nanositi, tj. valjak i kist će „zapinjati“ i završni izgled filma će biti neujednačen s vidljivim preklopima valjka i još vidljivijim prijelazima valjak –kist.

  1. Impregnacija je potrebna uvijek kada zid bojimo prvi put. Bilo da se radi o podlogama vapnenih i vapneno-cementnih produžnih žbuka, gips-kartonskih ploča ili neožbukanim betonskim podlogama, impregnacija prije prvog bojenja obavezno je potrebna. Sve ove podloge imaju povećanu, a u pojedinim slučajevima i neujednačenu upojnost te eventualno površinski sloj prašine i slabo vezane dijelove.
  2. Ukoliko je unutarnje zidove prije ličenja mjestimično bilo potrebno obraditi masama za izravnavanje i zaglađivanje.
  3. Kada je podloga stari nalič koji se kreda (površinski je prašan) ili smo višestrukim bojenjima stvorili debeli sloj visoke upojnosti.

Upojnost podloge je relativno lako odrediti testom kvašenja s vodom, pri čemu se ocjenjuje brzina kojom se voda upije u podlogu.

Napomena: treba razlikovati površinsko kredanje od lošeg prianjanja starog naliča. Naime, u slučaju slabo prianjajućeg starog naliča impregniranje neće pomoći. Jedino rješenje je struganje labavih dijelova ili cijelog naliča prije impregniranja i bojenja.

 

Bojenje je kreativni izazov 

Koji tip unutarnje boje odabrati?

Unutarnje boje se razlikuju po otpornosti filma boje na pranje vodom (perivost) i mehanička opterećenja.

Ovo svojstvo boje mora biti naznačeno na ambalaži. Ako se radi o prostorijama čiji zidovi nisu izloženi habanju, prljanju, polijevanju ili zidovima koje je svakako potrebno češće obnavljati, najbolje rješenje je odabir unutarnje boje otporne na suho brisanje.

Ako se radi o zidovima koji su izloženi prljanju i polijevanju (traži se mogućnost uklanjanja površinskih nečistoća mokrom krpom ili spužvom) potrebno je odabrati boje otporne na pranje. U ovim kvalitetama možemo dobiti široku paletu pastelnih, ali i dubokih (tamnih) tonova.

Kada govorimo o svojstvu perivosti unutarnjih boja, posebno srednje kvalitete (klasa perivosti III), potrebno je imati na umu da trljanjem mokrom krpom možemo ukloniti nečistoću, ali istovremeno uklanjamo i površinski sloj čestica pigmenta tj. na krpi će ostati trag boje, što ne umanjuje njihovo zaštitno svojstvo.

Spas za zidove na kojima je plijesan

Crnilo na zidovima kupaonica, kuhinjama, iza ormara, ispod tapeta, uz prozore i iza namještaja nije samo estetski problem, nego i opasnost za zdravlje.

Plijesni rastu najčešće na mjestima gdje imamo nedovoljnu cirkulaciju zraka: u kutovima prostorija te iza namještaja koji je smješten uz zidove.

Plijesan i gljivice mogu se sanirati i bojenjem

Najproblematičnije su negrijane prostorije. U njima se stvara plijesan, unatoč pojačanom provjetravanju.

 

Postupak rješavanja problema plijesni

Kistom nanijeti otopinu nekog fungicidnog sredstva, tako da što bolje prodre u podlogu. Njena uloga je uništiti micelije plijesni duboko u porama podloge.

Pustiti da se suši cca 12 sati. U težim slučajevima, postupak možete ponoviti, tj. još jednom nanijeti impregnaciju kako bi bili sigurni da su plijesni potpuno uništene. Impregnaciju ne nanositi samo direktno na zaražena mjesta, nego i na šire područje „zdravog“ zida kako bi bili sigurni da je plijesan potpuno uklonjena.

Zatim, mrtve ostatke plijesni odstraniti s površine zida struganjem ili četkanjem, a potom površinu otprašiti. Jako upojne podloge ili podloge vrlo neujednačene upojnosti impregniramo (po potrebi). Neravnine i eventualna oštećenja na zidu treba izravnati kitom.

Na tako pripremljenu podlogu potrebno je krznenim valjkom nanijeti dva sloja fungicidne boje. Međuslojni interval je 4- 6 sati. Ovako izvršena zaštita može trajati i više godina.

Ako se radi o zidovima koji se stalno izloženi polijevanju vodom, pojačanoj kondenzaciji vodene pare ili ih je potrebno prati i dezinficirati (zidovi oko bazena, laboratoriji, bolnice, prostorije prehrambene industrije i sl). preporučuje se završno ličenje posebnom bojom koja zadržava fungistatično djelovanje i u ovakvim ekstremnim uvjetima eksploatacije.

 

Sanirajte plijesan u kupaonici i oživite zidove bojenjem

Budite pažljivi kad sanirate plijesan

Pri nanošenju sredstava protiv plijesni i gljivica obavezno koristite osobna zaštitna sredstva (naočale, rukavice i radno odijelo).

Nije preporučljivo sa zida strugati plijesni prije sanacije. Naime, struganjem još žive spore plijesni mogu dospjeti u okoliš i kontaminirati okolne površine i hranu.

Utrljavanje specijaliziranih sredstava četkom u zid je najefikasniji i najsigurniji način sanacije zidova zahvaćenih s plijesni. Sredstva koja se na zid nanose raspršivanjem nose zdravstveni rizik zbog mogućnosti udisanja aerosola i nekontroliranog širenja sitnih kapljica.

Ponekad su uzrok povećane kondenzacije vodene pare na pojedinim mjestima i provlaživanja zidova konstrukcijske prirode: nepravilno izvedena toplinska izolacija (tzv. «hladni mostovi»), oštećenja na vanjskom zidu itd. U tom slučaju je za trajno rješenje problema najbolje potražiti savjet stručnjaka.

 

Kako izbjeći pojavu plijesni?

Najprije treba pronaći uzrok plijesni – da li se prostorija dovoljno provjetrava? Da li je vlažnost zraka konstantna? Je li toplinska izolacija građevine ispravno izvedena? Je li vanjski zid oštećen? Često je, na ta pitanja, potrebno potražiti odgovor stručnjaka. Jedno od rješenja donosimo ovdje.

Nove građevine potrebno je s početkom prve sezone grijanja što je moguće više zagrijavati i provjetravati. U njima je naime vlažnost zraka povišena.

Namještaj, po mogućnosti, ne postavljajte uz vanjske zidove. Ukoliko ovo ne možete izbjeći, namještaj s velikim stražnjim površinama postavite nešto dalje od zida, kako bi zrak mogao cirkulirati.

Treba i dobro provjetravati prostorije! Više puta dnevno, svaka tri do četiri sata, prozor nekoliko minuta širom otvorite.

Dulje provjetravanje vršite samo ljeti, budući da zimi može dovesti do hlađenja zidova, što izaziva kondenzaciju vodene pare.

Prostorije na sjevernoj strani kuće u zimskom razdoblju treba nešto jače grijati.

Vlažne prostorije, na primjer kupaonice nakon tuširanja ili nakon vješanja rublja, odmah provjetravajte.

 

Provjetravajte prostorije u kojima ima vlage

Sanacija vodenih i nikotinskih mrlja na zidovima

Vodene i nikotinske mrlje (i druga onečišćenja topiva u vodi) na zidovima i stropovima preslikavaju se („probijaju“) preko svježe nanesenog naliča disperzijske boje. Postoje sredstva koja, kao osnovni premaz, blokiraju vodene i nikotinske mrlje, čađu i sl.

Proizvedena su na osnovi akrilne smole u organskom otapalu. Odlikuju se brzim sušenjem (cca 1 h) i blokiranjem mrlji, nakon čega se čitava površina može ličiti disperzijskim bojama.

Podloga za ličenje mora biti čvrsta i suha. Labave stare naliče potrebno je ostrugati do zdrave podloge, a potom i  otprašiti.

Tada se sredstvo za sanaciju nikotnskih i vodenih mrlja nanosi kistom ili krznenim valjkom na područje zahvaćeno mrljom ili na cijelu površinu. Uglavnom je boju dovoljno nanijeti jedan put, ali u težim slučajevima može se nanijeti dva do tri puta.

Nakon sanacije vodenih i nikotinskih mrlja, površina se može završno ličiti bilo kojom bojom za unutarnje radove.

 

Samo dobro obojeni zidovi su lijepi zidovi 

Zaštita i dekoracija unutarnjih zidova bojama otpornima na pranje

Perive boje koriste se kao zaštita i dekoracija jače opterećenih unutarnjih zidova i stropova u prostorijama kao što su kuhinje, kupaonice, hodnici, dječje sobe i sl.

Podloga mora biti čvrsta, čista i suha.

Pripremljenu podlogu najprije se impregnira, a potom se sredstvo nanosi jednim kistom i pusti da se suši 4-5 sata.

Manja oštećenja treba sanirati kitom, odnosno gotovom disperzijskom masom ili masama u prahu.

Završno ličenje za jače opterećene unutarnje zidove (kuhinje, kupaonice i sl.) ili ako želimo postići vrlo intenzivne tonove, treba ličiti jednom vrstom perive boje, a  za umjereno opterećene zidove (hodnici, javni prostori i sl.) odaberite drugu vrstu specijalizirane perive boje.

Ako ličite perivom bojom u intenzivnim tonovima, pranjem zaprljanih mjesta može doći do nastajanja mrlja (flekova) uslijed površinskog skidanja pigmenata. Zbog toga se, za ličenje zidova jače izloženih prljanju, preporučuje odabir svijetlih (pastelnih) tonova.

 

◂ Povratak na listu članaka

Besplatna podrška